Daleki moj, ti si meni nešto najbliže na svijetu

Dobrodošli na moj blog

20.01.2015.

Nesto o tati..

Tata? E pa vidis, to je rijec koju ja nikada nijesam upotrebila u svom govoru. Nikada nijesam imala priliku da budem 'tatina princeza' i nikada nijesam uzivala u njegovom zagrljaju. Nikad me nije uspavao, probudio, nahranio. Zapravo, nije me ni upoznao. Otisao je prebrzo, vjerovatno nije imao vremena da me saceka. Ii oprastam mu. Takve stvari se desavaju. Tri mjeseca nakon njegove smrti ja sam krocila na ovaj svijet. Pitam se da li s razlogom il' je Slucajnos krivac za sve? Da li su ljudi slucajno sujevjerni kada je u pitanju famozni broj 13? Da li sam ja slucajno rodjena na taj datum? Da li je slucajno taj datum bio koban za mog tatu? Da li je slucajno meni oduzeta sansa da ga upoznam, ma samo jednom pogledam? Da li slucajnost uopste postoji? Zasto neki ne vjeruju u nju? Uff. Znas, na zidu visi njegova fotografija. Cesto se zagledam u nju i pokusavam da zamislim kako bi izgledao sada, nakon 16 godina. Kako bi njegov glas zvucao? Da li bi me volio? Da li bi bio ponosan na to sto, kako kazu, imamo iste, tuzne oci? Da li bi me vodio na sladoled? Na zimovanje? Kampovanje? A da li bih ja umjela da ga cijenim? Moja mama, brat, baka, deka, ma svi su ga mnogo voljeli. Ostavio je veliku ranu na njihovim dusama. Niko ne voli da prica o njemu i svima zadrhti glas kada ga spomenu. Ja sam mozda malo postedjena tog bola, jer sam izgubila ono sto nikada nijesam ni imala. Mnogi su pokusali da mi pricaju o njemu, al ja ne mogu. Nijesam jaka, a ni spremna. Mislim da je ovako bolje za mene i uvijek ce biti samo stranacu mojim ocima. Osjecala bih se strasno kada bih znala kada mu je rodjendan, koja mu je omiljena pjesma, film, serija, bilo sta. Ubijalo bi me svako saznanje o njemu. Ipak je ovako bolje, mada mi je cesto u mislima i ponekad pocnem da mastam da ce se jednog dana pojaviti na nasim vratima i da cu ga zaprepasteno gledati, a onda snazno zagrliti i biti najsrecnija na cijelom svijetu. Hh, moja masta. :/ Toliko. Ljubac!

14.01.2015.

Ne znam zasto..

Ii tako dodju ti neki dani kada se osjecam uzasno. Smetaju mi svi glasovi koji pocnu da mi bruje u glavi, svi pokreti, jednostavno smetaju mi svi ljudi koji se nadju u mojoj blizini, bez konkretnog razloga. Samo zelim da budem sama. Zatvorim se u sobu i sjedim u mraku. Sve mi se odjednom skupi, odjednom dodjem do zakljucka da mi sve ide naopako, da se nikada necu snaci u ovom uzasnom svijetu i da nista nema smisla. U isto vrijeme osjecam i tugu, i bol, i mrznju, i razocarenje prema svemu i svi su mi krivi. Svi su suvisni i nebitni. Samoca je prava stvar i da mogu nikada se ne bih odvojila od nje. Nekada mnogo prezirem ljude. Bas ne volim to kod sebe. Iiii tesko prevazilazim ovakve dane, jer me psihicki slome. Onda s jutrom sve dodje na svoje mjesto i jedino sto mogu jeste da se nasmijesim onoj budali od juce. :) Eto tako. Ljubacc!

10.01.2015.

SiA💖

Imam 16 godina i nemam mnogo ljubavnog iskustva. Zapravo nemam ga uopste. Do sada nijesam imala decka iako zivim u sredini u kojoj je to veoma aktuelno kod mojih vrsnjaka. Cak su se i djevojke pocele nadmetati koja ce imati vise momaka. Naravno, nijesam protiv veza koje su plod ljubavu, ali jesam protiv onih koje predstavljaju samo broj. Ja nijesam bas iz te price, ali moram priznati da su moj dosadasnji zivot obiljezile dvije osobe: S i A. Dva decka koja prvenstveno mnogo volim, koji su mi na neki nacin pomogli da naucim kakav je svijet ustvari i pomocu kojih sam spoznala te cari ljubavi, ali u neku ruku i patnje. S-moja prva, velika ljubav. Zbog njega sam stalno blejala na skolskom poligonu. Uvijek je bio u mom drustvu tako da sam neprestano mogla da uzivam gledajuci njegove neodoljivo prozirne oci, beskrajno simpatican osmijeh, a uz to osluskivajuci i najljepsi glas na svijetu (potpisujem da je najljepsi). Pravi raj! Bili smo bas dobri ortaci. Uvijek smo imali teme za razgovor, iste stvari su nas privlacile. U njegovom drustvu sam se osjecala potpuno drugacije, posebno, carobno. Davala sam mu na neki nacin doznanja da mi se dopada i on je to na pravi nacin prihvatao. Sve je bilo savrseno dok moja 'najbolja' drugarica nije umijesala svoje prstice u nasu pricu. Znala je za sve, al' ipak je dala sebi za pravo da mi sve srusi. Bukvalno mi ga je preotela. Bila je toliko odlucna i jasno mu je davala doznanja sta zeli, a ja sam se povukla i postala sam osoba koja ih je savjetovala i podrzavala da istraju u svojoj ljubavi. Smatrala sam da su moja osjecanja pogresna , da sam u zabludi i da ce me sve brzo proci. Moju drugaricu nije dugo drzala ta zaljubljenost i ubrzo je presla na sledecu zrtvu, naravno ostavivsi S meni da mu stavljam melem na ranu. Ja nijesam mogla preko svega da predjem i izolovala sam se od oboje. Prema njemu i dalje nijesam ravnodusna i ponekad mi mnogo nedostaje, al' tacka je stavljena. Sticajem okolnosti ona je i dalje u mom zivotu, ali bez velike uloge u njemu. Jos uvijek pokusavam oprostiti joj. A-potpuno drugacija osoba. U mnogim situacijama mi je pomogao. Imam mnogo povjerenja u njega i jedini je sa kim sam ikada pricala o pokojnom ocu. Cak ni porodica ne zna kakav stav imam o svemu tome, jedino on. Uostalom, i ova tema ce dobiti mjesto na ovom blogicu. Paa da nastavim..A je jedna od najboljih osoba koju sam do sada upoznala. Spada u grupu onih koji me nikada nijesu ni na koji nacin povrijedili i nadam se da ce tu i ostati. Oboje vec dugi vremenski period zelimo da nas odnos popnemo na veci nivo, al' postoji velika prepreka. Izlazio je sa mojom drugaricom koju mnogo volim i ne bih zeljela da je ikada povrijedim. Tim gestom bih je zauvijek izgubila, a onda ni moja veza ne bi imala smisla. Ja nekako volim da se tjesim da i njega i mene u buducnosti ceka prava osoba, a da nam je ovo samo iskusenje koje moramo da prodjemo kako bi dobili pravu nagradu. Vjerovanje u ovu cinjenicu mi mnogo pomaze, pa je se i sjetim kad god pomislim na drugu verziju nase price. Toliko za sada. Ljubaccc!

09.01.2015.

Olalaaa

Eeee, ja sam nova ovdje i nemam pojma zasto, al' svidja mi se ovakav vid komunikacije..prvenstveno sa samim sobom. Imam pregrst svescica po kuci u kojima biljezim detalje iz svog zivota, tako da mi sve ovo u neku ruku nije nepoznato, al' odmah moram da priznam da mi pisanje i nije jaca strana. Sve ovo mi je cool vjerovatno zato sto nemam najboljeg prijatelja i sto bukvalno cijeli zivot sve svoje muke, patnje, pa cak i srecu drzim u sebi. Nekako ne mogu da steknem dovoljnu kolicinu povjerenja u ljude. Kontam da me niko nece citati jer ni samoj sebi nijesam zanimljiva pa cu stoga pisati mnoge svoje misli, shvatanja i dogadjaje koje osim mene niko ne razumije. Valjda ce mi biti lakse. Vidjecemo.
Sada je vjerovatno i logicno zasto sam izabrala bas ovaj sajt na kome su mi apsolutno svi ljudi nepoznati i gotovo da ne postoji sansa da naidjem na nekoga koga poznajem.
Etoo, to bi bio moj prvi post.
Ljubac.


<< 01/2015 >>
nedponutosricetpetsub
010203
04050607080910
11121314151617
18192021222324
25262728293031